Tekstovi

DAN DRŽAVNOSTI BIH: Nađite u svojim mislima i srcima mjesta za našu domovinu.

Pred nama je 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Taj datum je jedan od najvažnijih datuma naše povijesti. Dan kada su armirani temelji državnosti Bosne i Hercegovine u vihoru Drugoga svjetskoga rata, u bosanskom gradu Varcar Vakufu. Varcar vakufu koji je preimenovan u Mrkonjić Grad onog trenutka kada je zločinačka politika dobila priliku da to uradi.

S čime idemo u susret Danu državnosti? Kakvo je naše stanje danas? Zašto je baš takvo kakvo jeste?

Naša nas plemenita tradicija uči da govorimo istinu. Sebi i drugima. Ima naravno situacija kada se istina ne mora kazati. Ali, nema situacije kada se od nas traži da lažemo, e da bismo nešto sitno ušićarili. Mogućnost da ne moramo uvijek kazati istinu nipošto ne znači da možemo lagati. Jer, a to nam naša tradicija nedvosmisleno kazuje, laž je izvor svakoga grijeha. A grijeh i greška, pogrešnost imaju isti korijen. Griješi samo onaj ko laže. Laže dragog Boga, laže sebe, laže druge ljude. Ako se često poživamo na Božiju milost, a pozivamo, to ne znači da će nam laganje sebe biti oprošteno dok ne poradimo na sebi. Bog, doduše, sve može. Ali, on neće izmijeniti stanje jednoga naroda dok taj narod ne promijeni svoj način rada i poslovanja.

Kad lažemo druge ljude, još ako to radimo institucionalno, zloupotrebljavajući institucije države, a što se stručno zove manipulacija, nema Božijeg oprosta dok se s tim ljudima ne raskusuramo. Dugo se lažemo, i lažemo druge oko nas. Lažemo kako se borimo za državu, za institucije, za narod. S time idemo u susret 25. novembru. Sa slabim institucijama države, koje su svoju slabost izgradile i našom zaslugom. Samo snažne institucije mogu odgovoriti na sve izazove ovog turbulentnog, nemirnog prostora. Snažne institucije vode i čine snažni, kompetentni, posvećeni, lojalni pojedinci.

Naše stanje je puno bolje nego nego nam je dušman namijenio, i kudikamo lošije nego bismo mi željeli. Dušman nam je namijenio nestanak. Naši borci, šehidi, gazije, muško i žensko su se izborili za naš opstanak. Bog je dao da opstanemo. Ali, nije nam dovoljan opstanak. Ovo je naša zemlja. Moramo je graditi, uređivati, braniti i čuvati. A svaku vrijednost je najteže čuvati od sebe. Bosna je vrijednost. Ovaj džennet na dunjaluku koji nam je Bog dao moramo čuvati, braniti od svih naših slabosti, pohlepa, nezasitosti, neiživljenosti, nedoraslosti. Moramo izrasti kao narod, a to nije moguće sa našim sadašnjim navikama i odnosom prema poslu i poslovanju. Javni interes, opće dobro, pravedno postupanje nisu samo naš prioritet, nego i vjerska obaveza. Ako već tvrdimo da vjerujemo, a svjedočimo to – onda nam opće dobro i javni interes moraju biti važniji od nas samih. Moramo svoj odnos promijeniti, da bi nam se stanje promijenilo nabolje. A Bog neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni svoj način rada i poslovanja.

Naše stanje je ovakvo i zato što smo pobrkali prioritete. Najveću ljudsku vrijednost – slobodu- žrtvovali smo za mrvice i postali ovisni o gorima od nas. Ako ti je neko u državnu službu zaposlio sina ili kćer da bi se ti odrekao slobode – imaćeš ovakvo stanje kakvo mi danas i kao država imamo. Sloboda je najveća ljudska vrijednost. Mi smo izabrali odsustvo te najveće ljudske vrijednosti u našem radu i poslovanju. A sloboda je moguća jedino i isključivo u potpunoj pokornosti Bogu. Izvan toga sloboda ne postoji. Dali smo ono po čemu smo ljudska bića za mizeriju koja nas spušta na nivo animalnih bića.

Bez slobode, pojedinačne i kolektivne nema voljene države, nema drage domovine, nema jakih institucija, nema pravde, i ne mogu biti iskorijenjeni svi uzroci naše slabosti. A Bog neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni svoj način rada i poslovanja.

Gospodaru! Molimo te za oprost naših grijeha. Molimo te da od nas odstraniš laž i šerjtanske opsjene. Molimo te, Bože Moćni da izrastemo kao narod koji će znati politički misliti i raditi, da bude među nama dovoljno onih koji će misliti opću stvar, koji će činiti javno dobro i brinuti o njemu. Gospodaru Plemenitog Prijestolja! Molimo te! Vrati nam slobodu kao najveću vrijednost, kako bismo Samo tebi pokorni bili, kako bismo izgradili svijest o odgovornosti prema Tebi u poslovima koje radimo.

UZ želje  za sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine prenosimo dio hutbe koju je danas  reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini , u okviru službene posjete Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ), održao u džematu Nürnberg, gdje je poručio da domovinu ne ostavljamo samu.

– Nađite u svojim mislima i srcima mjesta za našu domovinu. Nemojte je ostavljati samu, bez obzira na to kako se ljudi koji u njoj žive prema vama odnosili. Obilježavajte njene važne historijske i druge datume i prenosite tu ljubav na svoje potomke – naglasio je reisul-ulema.

U obraćanju prisutnim vjernicima, reisul-ulema Kavazović je kazao da smo dužni odazvati se svemu čemu nas pozivaju Allah i Poslanik, a.s., te da je zajednica koja se odazove Božijem pozivu i ispuni ono što se traži od nje – najbolja ljudska zajednica i u njoj je najugodnije živjeti.

– Ako se ne odazovemo tom pozivu, onda smo obična ljudska zajednica, poput mnogih drugih, prepuštena sebi – naveo je reisul-ulema.

Ocijenio je da je svijet u kojem živimo pun izazova, koji su višeslojni, kako oni materijalne prirode, tako i duhovni i kulturni, te je naglasio da “naše duhovno biće, našu vjeru i našu kulturu trebamo štititi bedemima naše vjere.”

– Prvu i najsnažniju zaštitu čine farzovi, kao što su obavljanje namaza, post ramazana, davanje milostinje i zekata, hadž, poštivanje i dobročinstvo prema roditeljima, briga o siromašnim i nemoćnim, život u miru i solidarnosti sa svojim komšijama, zalaganje i trud na Allahovom putu. Drugi bedem je izbjegavanje harama, kao što su nasilje, zavađanje i ugnjetavanje ljudi, upotreba opojnih sredstava, kockanje i klađenje, razvrat, magija, krađa, varanje, korupcija. Treći bedem su mekruhi, izbjegavanje onog što je po vjeri pokuđeno, neetično prema sebi i drugima. Ne činiti drugome ono što ne bismo željeli da nam se čini. Četvrti bedem jesu sunneti, ono što je Poslanik, a.s., preporučio, zabranio ili šutnjom odobrio. To znači izgraditi kod sebe istančan osjećaj da se u svakoj prilici u kojoj se nađemo zapitamo kako bi Vjerovjesnik postupio – naveo je reisul-ulema.

Dodao je da su ostala tri bedema: činjenje onog što je po vjeri pohvalno (mustehab), onog što je lijepo (mendub) i onog što je dozvoljeno (mubah).

– Ako nam se sruši bilo koji od ovih bedema, a naročito onaj prvi, naša vjera i kultura koja iz nje proishodi bit će ugrožene i izložene opasnostima. Zapitajmo se kakvi su nam ti bedemi danas. Ima li među nama puno onih koji ne mare za namaz, post, ne daju zekat… Vidimo da su se raširili nemoral i kriminal, korupcija, konzumiranje opijata, kockanje i klađenje, razvrat i mnoge druge pošasti. Mnoge naše porodice su razorene, a mnogi bližnji zavađeni – ukazao je reisul-ulema.

Smatra da će vrijeme koje dolazi donijeti još više izazova te vrste, te je poručio da se trebamo boriti sa svima njima, za što su potrebne snaga, složnost i organiziranost.

– U jednom hadisu Poslanik, a.s., vjernika je uporedio s pčelom, koja se hrani samo onim što je čisto i proizvodi samo čisto. Ona, i kada sleti na grančicu, ne slomi je, niti uništi. Mnogi islamski učenjaci kažu da bi svaki dobar musliman trebao biti kao pčela. Pčela ne slijeće na nečist, tako da ne prenosi njene prljave tragove i neugodne mirise. Tako ni vjernik ne zalazi na mjesta grijeha, harama i nevaljalština i ne govori ono što je ružno, ne prenosi tuđe riječi ili potvore. Kao i pčela, ni vjernik ne gleda u tuđu avliju, košnicu; uvijek radi i u svakom momentu je na usluzi svojoj zajednici i svome narodu. Stalno se trudi da što više radi na ličnom napredovanju – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Ovom prilikom podsjetio je na prebjeg Jevreja iz Španije koji su u Bosni i Hercegovini dočekani otvorenih ruku i da je njihov doprinos u razvoju društva bio značajan, te da su Jevreji mnogo doprinijeli u razvoju Sarajeva.

Upozorio je da pojedinci pokušavaju muslimane i Jevreje suprotstaviti, te zloupotrebljavaju Kur’an s jdne, a jevrejsku Bibliju s druge strane, citirajući odlomke koje ne razumiju.

– Ne postoji sukob između muslimana i Jevreja. Postoji politički sukob između Palestinaca i Izraela, i oni to trebaju da riješe, i riješit će, ako Bog da. Mi im trebamo u tome pomoći – rekao je reisul-ulema, dodajući da nema mjesta nikakvoj mržnji, antisemitizmu i islamofobiji.

Napomenuo je da musliman ne može mrziti, da mora reći istinu, ali da mržnje u srcima ne smije biti. Na prisutne je apelirao da budu odgovorna zajednica muslimana i da s drugima, i kršćanima i Jevrejima, gradi kuću mira.

U hutbi je vjernike pozvao da se okrenu Božijim stvorenjima, djeci, omladini, muškarcima i ženama, da im pomognu da izgrade sebe, postanu dobri i jaki ljudi.

– Uspjet ćete u tome samo ako nastupite kao džemat. Ako budete mislili da je to posao samo za imama, pogriješit ćete. Pojedinac, ma ko bio, ne može ispuniti obavezu cijele zajednice – istaknuo je reisul-ulema.

Naglasio je da samo jake zajednice vjernika mogu utjecati na to da se zločini i zlo nad muslimanima, bilo gdje u svijetu, mogu sprečavati.

– Sjetimo se da su Poslanikovi ashabi imali taj kuvet i da su ustajali u zaštitu manjih i ugroženih zajednica muslimana, gdje god oni bili. Nažalost, u našem vremenu možemo svjedočiti da se svako malo nad našom braćom muslimanima provode nasilje i zločini u raznim krajevima svijeta. Srca nam se kidaju kad gledamo slike ubijenih nevinih muslimana i njihove nejači. Ovo su dani u kojima trebamo mnogo razmišljati o riječima Muhammeda, a.s.: ‘Ko od vas vidi ružno djelo, neka ga otkloni svojom rukom, a ako to ne bude u stanju, neka ga osudi svojim jezikom, a ako ni to ne bude u stanju, neka ga prezre svojim srcem, to je najmanje što vjernik može učiniti’ – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Bošnjacima u Njemačkoj poručio je i da Islamsku zajednicu učine vidljivom u ovoj državi, što je moguće jedino njenom potpunom integracijom i postajanjem korporacijom javnog prava.

– Nemojte to propustiti. Neke prilike ispred nas se jednom ukažu. Ako se ta vrata zatvore, nećemo to moći učiniti. Govorim to jer smatram da ono što sam danas vidio na ovom mjestu da je ovo snažna i odgovorna zajednica muslimana koja može i treba biti lider na ovom putu da se integrišemo i postanemo prepoznatljiva jaka zajednica muslimana u ovoj državi – kazao je reisul-ulema.

(MINA)