ZNAKOVI ZA RAZUMOM OBDARENE

Donosimo uz dozvolu autora dijelove knjige : Znakovi za razumom obdarene
(Knjigu priredio: Esad Bajić, Izdavač: Medžlis IZ-e Konjic 2002.g. i 2014.g.)

 

Iz knjige: 

OSIGURANI SVOD

 

Allah u Kur’anu na slijedeći način skreće pažnju na jednu zanimljivu karakteristiku nebeskog svoda:

 “I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.” (El-Enbija’, 32-Korkut)

Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana naučnim istraživanjima XX stoljeća. Atmosfera koja okružuje našu planetu ima krajnje presudnu ulogu u održanju života na Zemlji. Spaljivanjem uništava meteore raznih veličina koji se približavaju Zemlji. Pored toga ona ima ulogu filtriranja zraka koje dolaze iz svemira i koje su štetne po živa bića, te štiti Zemlju i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi 270 stepeni.

 

 ATMOSFERA

 

Jedna činjenica objavljena što se tiče kosmosa u ajetima Kur’ana je ta da je nebo napravljeno od sedam nebesa.

 

“On je Taj koji je stvorio za vas sve što je na Zemlji, zatim se usmjerio ka nebesima, te ih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj stvari Znalac. (El-Bekare:29-Mlivo)

 

“Pa ih je kao sedam nebesa za dva Dana stvorio i svakom nebu njegov polog objavio! I Mi smo najbliže nebo svjetiljkama ukrasili, i čuvamo ih Mi!.”(Fussilet:12-Karić)

 

Riječ “nebesa”, koja se pojavljuje u mnogo kur’anskih ajeta, se koristi da bi referirala nebu oko Zemlje, a takođe i cijelom univerzumu. Dajući ovo značenje riječi, vidi se da zemljino nebo, ili atmosfera, napravljena od sedam omotača. Zemlja ima sva svojstva koja su potrebna za život. Jedna od njih je atmosfera, koja služi kao štiti čuvajući ljudska bića. Danas, to je jasna činjenica da se atmosfera sastoji iz sedam slojeva koji se slažu jedan na drugi. Baš onako kako je opisano u Kur’anu, atmosfera je sačinjena iz tačno sedam pojasa. Ovo je, nema sumnje, jedna od mu’džiza Kur’ana.

Naučnici su pronašli da se atmosfera sastoji iz sedam slojeva. Slojevi se razlikuju u takvim svojstvima kao pritisak ili vrsta gasova. Sloj najbliži Zemlji je TROPOSFERA. Sadrži oko 90% totalne mase atmosfere. Omotač oko troposfere se zove STRATOSFERA.

OZONSKI OMOTAČ je dio stratosfere gdje se dešava uništavanje ultraljubičastih zraka. Omotač oko stratosfere se zove MEZOSFERA. TERMOSFERA leži po MEZOSFERI. Ionizovani gasovi formiraju tip termosfere koji se zove IONOSFERE. Krajnji dio zemljine atmosfere izbočava se oko 480 km vani do 960 km. Ovaj dio se zove EGZOSFERA. Ukoliko izbrojimo brojeve napomenute u izvoru, vidimo da se atmosfera tačno sastoji iz sedam slojeva, baš kako je objašnjeno i izjavljeno u ajetu.

Druga važna natprirodnost spomenuta u ajetu jeste «i svakom nebu njegov polog objavio» kako prevodi Karić ili «i objavio u svakom nebu stvar njegovu» kako prevodi Mlivo u ajetu 12. El-Fussilet.

Drukčije rečeno, u ajetu, Bog tvrdi da je On zadao dužnost svakom nebu. Istina, kao što se vidi iz prethodnih dijelova, svaki od ovih neba ima svoju ličnu dužnost koju vrši u korist živih bića i svih ostalih živih bića na Zemlji. Svaki omotač ima posebnu funkciju, rangirajući od formiranja kiše do sprečavanja štetnih čestica, od odašiljanja radio talasa, do odvraćanja štetih efekata i meteora.Jedna od ovih funkcija, naprimjer, je opisana u slijedećem izvoru ovako: Zemljina atmosfera ima sedam slojeva. Najniži sloj se zove troposfera. Kiša,snijeg i vjetar jedni zauzimaju mjesta u troposferi. To je veliko čudo da ove činjenice, koje nisu bile u mogućnosti da se otkriju bez tehnologije dvadesetog stoljeća, su jesno objašnjene u Kur’anu 1,400 godina prije.

 

Atmosfera koja okružuje našu planetu ima krajnje presudnu ulogu u održanju života na Zemlji. Spaljivanjem uništava meteore raznih veličina koji se približavaju Zemlji i onemogućava da oni padnu na površinu Zemlje, čime bi nanijeli veliku štetu živim bićima.

Pored toga, atmosfera, također, ima ulogu filtriranja zraka koje dolaze iz svemira i koje su štetne po živa bića. Zanimljivo je, međutim, da atmosfera propušta samo količinu zraka koje nisu štetne, dakle vidljivu svjetlost, infracrvene zrake i radiotalase. Sve su to zrake potrebne za održavanje života. Naprimjer, ultravioletne zrake, koje u određenoj količini propušta atmosfera, imaju ogroman značaj za biljnu fotosintezu a, prema tome, i za život svih živih bića. Veliki dio jakih ultravioletnih zraka koje se šire od Sunca filtriraju se kroz ozonski omotač atmosfere i u malim količinama, tačno onoliko koliko nije štetno i koliko je potrebno za život, dospijevaju do površine Zemlje. Zaštitničke osobine atmosfere ne svode se samo na navedeno. Atmosfera, također, Zemlju štiti i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi minus 270 stepeni.

Atmosfera nije jedina koja Zemlju štiti od štetnih djelovanja iz kosmosa. Pored atmosfere, i jedan omotač koji potiče od magnetnog polja Zemlje i koji je nazvan “Van Allen pojasevi”, također, ima ulogu štita od štetnih zraka. Ova zračenja koja se konstantno odašiljaju od strane Sunca i ostalih zvijezda imaju smrtonosno djelovanje po čovjeka. Naročito eksplozije energije, do kojih često dolazi na površini Sunca, imaju toliku moć da bi, u slučaju da nema Van Allen pojaseva, potpuno uništile život na Zemlji.

 

Koliki značaj za održavanje života na Zemlji imaju Van Allen pojasevi, dr.Hugh Ross iznosi slijedećim riječima:Od svih planeta Sunčevog sistema, Zemlja posjeduje najvišu gustinu. Za ovo široko nikl-željezno jezgro je odgovorno jedno veliko magnetno polje. Ovo magnetno polje stvara Van Allen sloj, koji štiti od radijacije. Ovaj sloj štiti površinu Zemlje od radijacijskog bombardiranja. U slučaju da nema ovog zaštitnog sloja, život na Zemlji bi bio nemoguć. Jedina planeta osim Zemlje koja je načinjena od stjenovitih predjela i koja ima magnetsko polje je Merkur. Međutim, snaga ovog magnetnog polja je 100 puta manja od snage magnetnog polja Zemlje. Van Allen sloj, koji štiti od radijacije je karakterističan za Zemlju. Proračunato je da je u jednoj eksploziji zabilježenoj proteklih godina oslobođena energija koja je 100 milijardi puta jača od eksplozije atomske bombe bačene na Hirošimu. Magnetne igle su 58 sati nakon eksplozije registrirale izuzetno jaka podrhtavanja, 250 km iznad atmosfere je temperatura skočila na 2500°C.

 

Ukratko, nad Zemljom funkcionira jedan savršeni sistem koji je okružuje i štiti od vanjskih opasnosti. Ove zaštitne karakteristike nebeskog svoda su nam, prije niza stoljeća, saopćene u Kur’anu u prije navedenom ajetu. Naravno ovo je jedan od mogućih načina tumačenja ovog ajeta a Allah najbolje zna.

 

POVRATNO NEBO

 

 Ajet iz sure Tarik,11. dosta je različito preveden kod naših prevodilaca Kur’ana. Korkut i Karić ga prevode kao zakletvu «kišnim nebom» ili «nebom punim kiše» a slično to čine i Pandža i Čaušević koji umjesto kiše upotrebljavaju izraz «voda».

Međutim nabliži tačnom prevodu (koliko već prevod moe biti tačan) jeste Mlivo koji ovaj ajet prevodi: “I tako mi neba punog vraćanja.”

Riječ “ar-redž’i” se prevodi u značenju “koji šalje natrag” ili “povratni”. Objašnjavajući ovaj ajet Mlivo navodi: «Allah Uzvišeni ne kaže u ovom ajetu: ’Wessemai zatil metar’ (tako mi neba kišnoga), nego “Tako mi neba punog vraćanja”, ili ’tako mi neba koje vraća!’ Riječ “redž’” u ovom ajetu je zaista čudesna. Samo sa jednom rječju Kur’an opisuje čitav kompleks procesa koji se u nebu odvijaju. Tu se očituje sposobnost neba (zemljine atmosfere) da na Zemlju vraća sve korisne forme materije i energije, a da sve po život opasne vidove materije i energije koji dolaze iz kosmosa, vrati nazad ili neutrališe. Nebo na Zemlju vraća vodenu paru u vidu kiše (da to nije tako okeani bi isparili i presahli), toplotne talase emitirane sa Zemlje, elektromagnetske talase (radio i TV), razne čvrste čestice, itd. Nazad u kosmos zaštitni sloj (ozonski) vraća ultravioletne zrake i smrtonosnu radijaciju. Takođe odbija kosmičke čestice koje fantastičnim brzinama putuju ka Zemlji i koje bi bile opasne po život. Čovjek sedmog stoljeća je mislio da ovaj ajet govori isključivo o kiši.

Kao što je poznato, atmosfera koja okružuje Zemlju je sačinjena od nekoliko slojeva.Svaki sloj ima veoma važnu ulogu po živa bića. Prilikom istraživanja ustanovljeno je da svaki sloj ima odliku da vraća natrag u kosmos ili na Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru. Da sada kroz nekoliko primjera analiziramo povratne odlike slojeva koji okružuju Zemlju.

Naprimjer, Zemljin omotač troposfera, visine izmedu 13 i 15 km, osigurava da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno došla sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu padavina. Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja. Magnetosfera, pak, vraća u svemir radijaciju koju širi Sunce i ostale zvijezde, prije no što uspije doći do površine Zemlje. Spominjanje u Kur’anu ovih karakteristika slojeva nebeskog svoda, koje su otkrivene u skoroj prošlosti, još jedan je dokaz da Kur’an prestavlja Božiju riječ.

 

PLANINE

 

U Kur’anu se skreće pažnja na značajnu geološku funkciju planina:«I planine smo po Zemlji da se ona ne potresa stvorili i po njoj smo prolaze i staze dali, da bi se oni zaputili» (El-Enbija:31-Karić)

«I načinili smo na Zemlji stabilne planine, da se s njima ne potresa, i načinili na njoj široke puteve, da bi se oni uputili.» (Mlivo)

Ako obratimo pažnju, uočit ćemo da se u ajetu ističe da planine imaju jednu osobinu – sprečavanja potresanja na Zemlji.Ova činjenica, koja, u trenutku objavljivanja Kur’ana, nije bila poznata nijednom čovjeku, ustanovljena je modernim geološkim pronalascima. Prema geološkim nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva koji čine Zemljinu koru. Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvlači pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdiže uvis i stvara planinu. Napredujući ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan duboki produžetak. Dakle, planine posjeduju jedan produžetak ispod površine Zemlje koji je jednak masi koju vidimo iznad površine Zemlje. Ova građa planina se u jednom naučnom izvoru objašnjava na slijedeći način:U brdovitim područjima, gdje su kontinenti deblji, zemljina kora se zabada u manto sloj. Upozoravajući na ovu karakteristiku, u jednom kur’anskom ajetu se planine uspoređuju sa stubovima:

 

 “Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima?”(En-Naba’, 6-7)

 

Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakvim učvršćivanjem zemljine kore planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine možemo usporediti sa ekserima koji osiguravaju međusobno pričvršćivanje dasaka. Ova stabilizirajuća uloga planina u naučnoj literaturi navodi se pod terminom “izostaza”. Značenje riječi izostaza je slijedeće:

Izostaza je ravnoteža između pojedinih dijelova mase zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u značenju osiguravanja generalne ravnoteže zemljine kore uz pomoć gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod površine Zemlje. Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujući modernoj geologiji i iscrpnim istraživanjima, u Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stoljeća, navedena je kao jedan primjer superiorne mudrosti u Allahovom stvaranju. U drugom ajetu Allah kaže slijedeće:”…po Zemlji je planine razbacao da vas ne trese…”(Luqman, 10)

Kur’an naziva planine stubovima. Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore, planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine možemo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pričvršćivanje dasaka.

U ovom kur’anskom ajetu ističe se da planine, nisu statične, kako nam izgledaju, već da su u konstantnom pokretu:”Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (An-Naml, 88-Korkut)

 

«I vidiš planine, misliš nepokretne su, a one se kreću kretanjem oblaka.Djelovanje je Allaha Koji je usavršio svaku stvar. Uistinu! On je o onom šta činite Obaviješteni.» (Mlivo)

Ova pokretljivost planina proističe iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina kora se, gotovo kao ploveći, pokreće nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.Prvobitno je početkom XX stoljeća njemački naučnik po imenu Alfred Wegener nastupio sa tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem u različitim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog. Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, međutim, uspjeli dokučiti tek 50 godina nakon njegove smrti, dakle 80-ih godina. Kao što je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915. godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili međusobno povezani i ovaj ogromni kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na južnom Zemljinom polu.Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika kontinenta koji su se u različitim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent – nazvan Laurasia -obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina nakon diobe Pangaea, u različitim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje kontinente. Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom raspodjele između mora i kopna, kreću se površinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara godišnje. Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geoloških istraživanja provedenih početkom XX stoljeća, u naučnoj literaturi objašnjava se na slijedeći način:Površina Zemlje debljine od 100 km, koju čine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od dijelova koji se zovu “slojevi”. Postoji šest velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju Zemljinu površinu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj “tehnika slojeva”, pokreću se noseći na sebi kontinente i dna okeana… Proračunato je da godišnje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu 1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski okean, naprimjer, svake godine se pomalo širi. Jedna važna tačka na koju ovdje treba upozoriti je slijedeća: u navedenom ajetu Allah je pokretanje kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, naučnici za ovo pomjeranje, također, koriste engleski termin “Continental drift”, odnosno “pomicanje kontinenata”.Mlivo u Komentaru ovog ajeta navodi: «Ajet ukazuje na rotaciju planete Zemlje. Naša planeta, naš svemirski brod, kreće se oko zvijezde Sunca brzinom od 107.826 kilometara na sat (»30 km/s !), dok se u isto vrijeme okreće oko sebe brzinom od 1.669 kilometara na sat na ekvatoru (»464 m/s). Ako se nalazite u Sarajevu, onda vi zajedno sa Sarajevom letite oko Zemljine ose brzinom od »334 m/s, a ako ste u Bugojnu onda je ta brzina za oko 1 m/s manja. Konačno, ovaj se ajet može tumačiti i kao plutanje kontinentalnih ploča (’Continental Drift’) pri čemu planine bivaju potiskivane na gore, a istovremeno se kretanje kontinenata usporava.»

 

One koji koriste prevod Kur’ana od Korkuta može zbuniti prevod koji je on dao: “Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.” (Al-Anbija’ 31- Korkut), jer ovdje se za planine kaže «nepomične» što bi došlo u kontradikciju sa prevodom ajeta:”Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (An-Naml, 88-Korkut) . Naime u prvom ajetu nema riječi nepomičan u smislu u kom je upotrijebljena u drugom ajetu. Riječ «revasije» iz 31 ajeta sure El-Enbija u arapskom označava «pristanište» tako da bi se slobodnije mogao ovaj ajet prevesti u smislu da su planine pristaništa za gornji sloj zemljine kore o čemu govori i prije objašnjeni pojam izostaze. Inače riječ «revasije» spominuta je na još osam mjesta u Kur’anu u suri Lukman 10 ajet: «Stvorio je nebesa bez stubova koje vidite, i postavio po Zemlji planine stabilne da vas ne trese, i razasuo po njoj svakovrsnu živinu. I spustili smo s neba vodu, pa učinili da na njoj iznikne (bilje) svake vrste plemenite.» (Mlivo), suri Fussilet 10 ajet «I načinio je u njoj planine stabilne – iznad nje, i blagoslovio je i odmjerio na njoj njene proizvode prehrane u četiri dana jednaka – (informacija) za one koji pitaju.»(Mlivo) te dalje u surama Kaf 7 ajet, Murselat 27 ajet, Er-Ra’d 3 ajet, Hudžr 19 ajet, En-Nahl 15 ajet, En-Neml 61 ajet i el-Enbija 31 ajet.

Pročitajmo i govor Hazreti Alije koji za svog života o ovoj temi govori:

«Silnom Veličinom Svojom i Uzvišenom Moći stvaranja novoga On je stvorio krutu suhu zemlju iz vode neizmjernog, jedrog i uzburkanog okeana. Onda ju je raslojio i razdvojio u sedam nebesa, poslije čega su međusobno spojena. Tako su umirena odredbom Njegovom i zaustavljena na granici koju je On odredio. I on je učvrstio zemlju koju nose tmina duboka i okean vode obuzdane, pokorne naredbi Njegovoj i potčinjene veličanstvenosti Njegovoj, dok se protjecanje njegovo zaustavlja u strahu pred Njim.

On je oblikovao visoke planine njezine, litice kamenite i gorja mehka tako što ih je čvrsto usadio u ležišta njihova i obavezao ih na mirovanje. Vrhovi se njihovi dižu u zrak, dok su korjeni njihovi čvrsto u vodi. Na taj je način On uzdigao planine iznad ravnica i utvrdio temelje njihove u opsezima prostranim gdje god one stajale. Vrhove im je učinio visokim, a tjelasa njihova uznositim. Uspravio ih je poput stupova nosećih za Zemlju i utvrdio ih je u njoj poput klinova. Zemlja je tako postala postojana; u protivnom uvijala bi se sa stanovnicima svojim, ili se pomjerala s položaja svoga.

Slavljen je zato Onaj Koji ju je zaustavio poslije strujanja tekućine njezine i ukrutio je poslije tečnog stanja strana njezinih. Tako je On nju učinio kolijevkom za stvorove Svoje i rasprostro je za njih poput postelje nad oceanom dubokim koji je smiren i koji se ne pokreće. Vjetri ga siloviti pomiču tamo i ovamo, a oblaci upijaju vodu iz njega. «U tome , pazite, ima pouke za sve koji stoje u strahopoštovanju!» (En-Naziat-26)

 

STVARANJE U PAROVIMA

“Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju!” (Ja Sin, 36-Korkut)

«Slava neka je Onom koji je stvorio parove svega: od onog šta izrasta iz zemlje, i od duša njihovih, i od onog šta ne znaju!» (Mlivo)

Uporedo sa time što predstavlja protivrijednost pojma “par”, muški i ženski spol u sebi sadržava i mnogo šire značenje, kako je to i u prethodnom ajetu istaknuto “…u onome što oni ne znaju”. Upravo se danas susrećemo sa jednim značenjem na koje je upozoreno u ajetu. Paul Dirac, engleski naučnik koji je iznio tvrdnju da materija posjeduje svoju suprotnost, 1933. godine nagrađen je Nobelovom nagradom za oblast fizike. Ovo tkriće, nazvano “Parite”, ističe da materija ima svoju paricu nazvanu antimaterija. Antimaterija u sebi sadrži svojstva koja su suprotna svojstvima materije. Naprimjer, suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ova činjenica je na slijedeći način opisana u jednom naučnom djelu: Svaki i najsitniji komadić ima svoj – antikomadić – koji je suprotno naelektrisan. Nestalni odnos nam pokazuje da se nastanak i nestanak onih parova obrazuje svugdje i uvijek u istom trenutku. Mlivo ajet komentariše: «Možemo praviti brojne pretpostavke o značenju ovih stvari koje ljudi nisu poznavali u Muhammedovo vrijeme i kod kojih danas razlikujemo strukture ili funkcionisanje u parovima, u živom i neživom svijetu. Muško – žensko, materija – antimaterija, pozitivni i negativni pol elektriciteta, elektron i pozitron, proton i neutron. Nauka nam svaki dan otkriva tajne binarnosti u strukturi žive i nežive materije.»

 

 

HIDŽRETSKI I GEROGORIJANSKI KALENDAR

 

«A oni su ostali u Pećini svojoj tri stotine i još devet godina..»

(EL-Kahf:25-Korkut)

«I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet» (Mlivo)

U ovom Kur’anskom ajetu kada se govori o drugovima iz pećine kaže se da su u pećini ostali tri stotine i još devet godina (prevod Besima Korkuta) ili «tri stotine godina i dodali devet» (u prevodu Mustafe Mlive). Većina savremenih tumača Kur’ana misli da se ovaj dodatak «i još devet godina» odnosi na hiždretski (lunarni kalendar). Jer kao što znamo lunarni mjesec iznosi 29 dana 12 sati 44 minute tj. godina traje 354,367 dana dok sunčeva godina traje 365.242199 dana. Znači, Lunarna godina se podudara sa solarnom u istoj tačci svakih 33, 5 godina. Kada uzmemo u obzir 300 solarnih godina nije teško utvrditi da to iznosi 309 lunarnih godina. Znači Kur’anski ajet daje broj godina i po jednom i po drugom računanju vremena. Isti primjer imamo i u navođenju godina života Nuha υ u Kur’anu gdje se kaže da je živio «hiljadu manje pedeset godina». Kad se obračuna vidi se da je živio 1000 lunarnih ili 950 solarnih godina:«Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.» (EL-Ankebut 14-Korkut)

 

ŽELJEZO

 Željezo je jedan od elemenata istaknutih u Kur’anu.

U Suri Hadid, 25 ajet Uzvišeni kaže:“..I spustili smo gvožđe – u njemu je sila žestoka i korist za ljude…»

Riječ “spustili” (enzelna) posebno korištena za željezo u ovome ajetu, moglo se misliti o posjedovanju metaforičkog značenja da se objasni kako je željezo dato ljudima u cilju koristi. Ali kada uzmemo u razmatranje literalnog značenja riječi, koje se, “biti fizički poslano dole sa neba”, vidimo da ovaj ajet implicira veoma signifikantno naučno čudo.

Zato su savremena astrološka istraživanja očitovala da je željezo pronađeno u našoj zemlji ustvari došlo sa gigantskih zvijezda iz vanjskog neba.Teški metal u kosmosu se proizvodi u nukleusu velikih zvijezda. Naš solarni sistem, kako god, ne posjeduje odgovarajuću strukturu stvaranja irona. Iron jedino može bidi proizveden u velikim zvijezdama većim od Sunca, gdje temperatura dostiže petsto hiljada miliona Celzijusevih stepeni. Kada iznos irona dostigne određeni stepen u zvijezdi, zvijezda ga ne može dalje držati gdje zatim eksplodira, a tada se naziva “nova” ili “supernova”. Kao rezultat ove eksplozije, meteori koji sadrže iron se raspršuju preko kosmosa, zatim se kreću prema prazninama sve dok ih ne privuče neka gravitaciona sila nebeskih tijela.

Sve ovo pokazuje da željezo nije sa Zemlje, već je donešeno sa eksplodirajućih zvijezda u svemiru pomoću meteora, i biva tako ‘poslano dole na Zemlju’ na tačno isti način kao što je izrečeno u ajetu: Jasno je da ova činjenica nije mogla biti poznata u sedmom stoljeću, kada se Kur’an objavljivao.

MLIJEKO

 Kako nastaje mlijeko? Stručnjaci su uspjeli pratiti kretanje hrane u crijevima stoke. Istražili su kako se stvara mlijeko, te su pronašli da se kiseli enzimi pretvraju hranu u kašastu smjesu koja se kreće kroz criieva. Krvne dlačice (vlakna) apsorbuju rastvorene hranjive tvari iz te smjese, nakon čega se hranjive tvari kreću kroz krv sve dok ne stignu u mliječne žlijezde gdje se mliječne tvari apsorbuju iz krvi, pa nastaje mlijeko koje je proizašlo prvo iz kašaste smjese u želudcu a zatim iz krvi. U suri Nahl 66-ti ajet Uzvišeni kaže: «Vi imate pouku u stoci: «Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina i od krvi-ukusno onima koji ga piju.»

Inače, formalno cirkulaciju krvi je otkrio muslimanski učenjak 600 godina nakon preseljenja na Ahiret Muhammeda ε, a Zapad je to upoznao preko Vilijama Harvija 400 godina kasnije.

PČELE

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (En-Nahl:68-69)

Kad govori o odlasku pčele iz košnice, Kur’an koristi ženski oblik glagola. Za jednog Arapa ovo pokazuje da je pčela o kojoj se govori ženskog roda. Možete li navesti razliku između muške i ženske pčele? Čak i ako ostavimo po strani Muhammedovo s.a.v.a.s., doba, za nalaženje razlike između muške i ženske pčele potreban je stručnjak, specijalista.

Ako bismo tvrdili da je Muhammed, s.a.v.a.s., ovo napisao, onda je on morao posebno poznavati pčele, provoditi statističke testove, i vršiti sofisticirane eksperimente sa pčelama da bi nekako pronašao i ustanovio da je pčela koja skuplja hranu u stvari ženka te da su muške pčele nesposobne da se same hrane.

Ono što je intuitivno ljudskoj prirodi jeste da bi mi pomislili da su muške pčele te koje lete i sakupljaju hranu, a da ženske ostaju u košnici. Ipak, to nije slučaj. Muhammed s.a.v.a.s., zaista nije mogao biti autor Kur’ana – on je objava od Tvorca svemira.

Allah Uzvišeni nam kaže da pčela proizvodi različite vrste hrane! Ovo je istina, obzirom da pčela ima jedinstven stomak koji proizvodi hranu (med) koji je različitih boja i ukusa. Allah Uzvišeni se, također, kao što smo već vidjeli, obraća pčelama u ženskom rodu umjesto u muškom, što je na arapskom izraženo rječju “kuli” (jedi) i “fesluki” (te slijedi)!

Rod pčela se dijeli na tri vrste: matice, trutovi (muške pčele), i radilice koje su obavezno ženskog roda. Radilice su te koje grade košnice, hrane maticu, skupljaju polen i nektar te štite košnicu. Allah dž.š. se obraća radilicama i to je razlog što su u Kur’anu glagolski oblici izraženi u ženskom rodu.

MUŠICA

“O ljudi ! Navodi vam se primjer, zato ga poslušajte. Usitinu! Oni koje prizivate mimo Allaha, neće stvoriti mušicu, makar se skupili radi nje. A ako im ta mušica uzme nešto, nikada to od nje vratiti ne mogu. Slab je onaj koji traži i ono što se traži!” (El-Hadždž, 73-Korkut)

Šta znače ove riječi? Nisu ljudi prije znali šta to znači, ali danas se otkriva. Mušica kada hoće da uzme svoju hranu dođe na nju i iz sebe izbaci tekućinu (kiselinu) koja tu hranu “svari” prije nego što je uzme u svoje tijelo. Dakle, ona uzima gotovu, obrađenu hranu u svoje tijelo. Također su naučnici utvrdili da bol od ugriza komarca (grize samo ženka) ne potiče, u stvari, od samog ujeda, već od tečnosti koju komarac miješa sa krvlju da bi se spriječilo grušanje. Kada govorimo i kazujemo ove ajete naučnicima, oni kažu: “Zar je moguće da čovjek kaže prije 1400 godina, u vrijeme kada su ljudi svoju živu djecu zakopavali i nemilice ubijali jedni druge? Zar je moguće da to čovjek kaže?” Odgovor je: “Nije moguće. To je Allahova objava.”

 PAUKOVA MREŽA

U Kur’anu se kaže: ‘ženka pauka koja napravi svoju mrežu’? Zašto ‘ona’ napravi tu mrežu, a pauk u arapskom jeziku je muškog roda kao i u našem jeziku?” Ljudi nisu znali o čemu se radi. Danas se otkriva i dokazuje da paukovu mrežu ne može napraviti mužjak već samo ženka pauka, i zato Uzvišeni Allah kaže: “…Ona koja napravi tu mrežu…” (El-Ankebut 41)

OTISCI PRSTIJU

Allah Uzvišeni u suri Kijame 3-4 kaže: “Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih, ponovo.” (Korkut)

Ako posmatrate neke dijelove kože, vidjećete grebene i brazde razmještene po određenoj mustri. Te izbočine se pojave u 13-oj sedmici intrauterinog života na jagodicama prstiju, a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom šake i stopala. One se nikada ne mijenjaju, osim što mogu vremenom postati iz­raženije. Izgled tih šara je genetski određen.

Škotski fizičar Henry Faulds počeo je studirati otiske prstiju kao hobi krajem XIX stoljeća. Faulds je služio kao član medicinske misije u Indiji i Japanu i koristio je svoju poziciju da se bavi svojim omiljenim hobijem. Svoj hobi je nazvao daktilografija i uglavnom se njemu pripisuje prijedlog da bi se otisci prstiju mogli upotrijebiti za hvatanje kriminalaca. Danas, proučavanje otisaka prstiju je opće poznato kao nauka o dermatoglifima. Dermatoglifi su, dakle, crteži na površini kože, koje čine grebeni i brazde između njih. Međutim, me toda modernog izučavanja otisaka prstiju može se pratiti od naučnika sedam­naestog stoljeća Marcella Malpighija koji je uočio kožne papile i znojne pore kožnih brazda. Engleski botaničar N. Grew je 1684. prvi je opisao mustre kožnih brazda u izvještaju za Kraljevsko Društvo. Ove mustre je J. E. Purkinje kasnije klasificirao u devet grupa. Njegova podjela u devet osnovnih mustri grubo bi odgovarala sistemu šara koji se danas koristi. Mada je Henry Faulds bio prvi koji je predložio upotrebu otisaka prstiju za hvatanje krimi-nalaca, njegov prijedlog je bio u velikoj mjeri ignoriran sve dok engleski astronom i izumitelj Sir Frencis Galton nije formulisao detaljan sistem klasifikacije. Huan Vučetić, doktor u Argentini, proučavao je Galtonove zapise i pronašao metod identifikacije otisaka prstiju koji je usvojila policija u La Plati, Argentina. To je bio prvi sistem identifikacije koji je bio zvanično prihvaćen i još uvijek je u upotrebi u nekoliko država Južne Amerike. U dvije godine razvoja Vučetićevog sistema identifikacije, Sir Edvard Henry, britanski istraživač nai-menovan u Bengalu, Indija, izmislio je sličan sistem identifikacije. Sir Henrijev metod identifikacije i klasifikacije je uskoro bio usvojen u Engleskoj i još uvi­jek je najšire korišten metod u zemljama engleskog govornog područja. Metod identificira tri osnovne šare otisaka prstiju: lukovi, petlje i zavoji spirale. Svaka mustra ima neznatne varijacije. U svrhu identifikacije, otisci prstiju su razvrstani po tipu (tip osnovne mustre) i po broju (broj šara) što ih je učinilo mnogo lakšim za međusobno razlikovanje. Kod svake individue, mustra i broj brazda na desnoj ruci bitno različit od mustre i broja šara na lijevoj ruci. Premda dvoje ljudi imaju isti tip mustre, tačna mustra i broj brazdi će uvijek biti različit.

Metode detekcije i komparacije otisaka prstiju su dosta uznapredovale od početka stoljeća. Istraživači su koristili mnoštvo tehnika da ispitaju i zabilježe otiske prstiju. Kada osoba nešto dotakne, otisak ostane zato što znojne pore duž kožnih brazda vrha prsta ostave obris. Kroz znojne pore se konstantno luče mala zrnca znoja, zbog čega je nemoguće da ne ostane otisak. Znoj sadrži oko 99% vode. Kada znoj isparava tragovi soli, amino kiselina, i masti ostaju. Is­traživači koriste praškove i hemikalije, kao što je jod i srebreni nitrat da osvi­jetle otiske. Novi metod upotrebe laserskih zraka je još uvijek u eksperimentalnom stadiju. Kriminalci su godinama pokušavali da uklone kožne brazde sa svojih prstiju. Najpoznatiji primjer je primjer Johna Dellengera koji je koristio kiselinu da ukloni brazde. Međutim, brazde su ponovo narasle i po­novo se pojavile u svojoj orginalnoj mustri.

 

KUR’ANSKO OBAVJEŠTAVANJE O BUDUĆIM DOGAĐAJIMA

Jedna od čudesnih strana Kur’ana je, također, i to što on govori o određenim događajima koji se do njegovog objavljivanja još nisu dogodili. U 27. ajetu poglavlja El-Feth, naprimjer, Allah unaprijed donosi radosnu vijest mu’minima da će osloboditi Mekku koja se nalazila u rukama mušrika:

“Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni – ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.” (El-Feth, 27)

Obrati li se pažnja na kraj ajeta, primijetit će se da Allah daje obavijest o jednoj drugoj pobjedi koja će se realizirati prije oslobađanja Mekke. Zaista, kao što je prethodno i saopćeno u Kur’anu, muslimani su prvo zauzeli utvrđenje Hajber, koje se nalazilo u rukama Židova, nakon čega su, također, ušli i u Mekku.

Činjenica da Kur’an govori o događajima koji će se desiti u budućnosti samo je jedna od njegovih jedinstvenih mudrosti. Ovo je također i jedan od dokaza da je Kur’an riječ Allaha, Onoga koji posjeduje neograničeno znanje. Uporedo sa naučnim činjenicama istaknutim u Kur’anu, a koje nije mogao znati nijedan čovjek tog vremena, Kur’an, dakle, govori i o događajima koji će se desiti u budućnosti. Jedan od tih događaja je i poraz Bizantije. Najzanimljiviji momenat ovog historijskog događaja, kojim ćemo se detaljnije pozabaviti na narednim stranicama, je činjenica da su Bizantinci poraženi na najnižoj nadmorskoj visini svijeta. Ovo je zanimljivo, pošto je u ajetu upravo tako i najavljeno: “najniže mjesto”! Sasvim je sigurno da tehnologijom tog vremena nije bilo moguće obaviti takvo mjerenje i ustanoviti najnižu nadmorsku visinu. Ovo je podatak koji čovjeku saopćava Sveznajući, Allah Uzvišeni.

 

POBJEDA BIZANTINACA

Jedno od saopćenja koje Kur’an iznosi o pitanju događaja koji se još nisu dogodili nalazi se u prvim ajetima poglavlja Er-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu:

 “Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni na najnižem mjestu, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati.” (Ar-Rum, 1-4)

Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su kršćani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od vatropokloničkih Perzijanaca, oko 620. godine. I u ajetima se saopćava da će Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. Međutim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantijsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantijski kralj Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Kada čak i to nije bilo dovoljno, pristupilo se topljenju kipova od bronze. Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Hera-kliusa, imperija je došla do tačke raspadanja. Prvo su, od strane vatropokloničkih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.

Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizantije. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Er-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti. Ova pobjeda je toliko izgledala nemoguća da su mušrici Arapi išli toliko daleko da su ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada neće dogoditi ova pobjeda koju Kur’an najavljuje. Međutim, kao i sve druge kur’anske informacije i saopćenja, i ova je nesumnjivo bila istinita. Otprilike sedam godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, decembra 624., u blizini ruševina Ninova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantinska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.Tako je došlo do obistinjavanja “bizantijske pobjede” koju je Kur’an unaprijed čudotvorno najavio. «Riječ bidun (nekoliko) u ajetu o pobjedi Bizantinaca u arapskom označava «manje od deset a više od tri» a bizantinci su kako vidimo slavili pobjedu za sedam godina.

Druga mudžiza koja se nalazi u istim ajetima je, također, i jedna geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu poglavlja Er-Rum ističe se da će Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na svijetu. Ova činjenica je sadržana u formulaciji “edn-el-erd”, koju su mnogi komentatori Kur’ana prevodili kao “blisko ili susjedno mjesto”. Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ “Edna”, koja znači “najdonji, najniži, najdublji…”, izvedenica je od glagola “dena”. A, riječ “erd” znači svijet. Cjelokupna formulacija “edn-el-erd” dolazi u značenju “najnižeg mjesta na svijetu”.

Zanimljivo, rat između Perzije i Bizantije odigrao se na najnižem mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen Mrtvog mora, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen Mrtvog mora nalazi se 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom nadmorskom visinom na svijetu.

Dakle, Bizantinci su, kao što je to Kur’an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na svijetu. Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja je činjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu Mrtvog mora, bilo moguće ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguće da je, u vrijeme objave Kur’ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tačku svijeta. Međutim, ovo područje je u Kur’anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom nadmorskom visinom. To, opet, predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur’an riječ Sveznajućeg Allaha.

Pored ovog kur’anskog nagovještaja sličnih nagovještaja imamo dosta u hadisima Muhammeda s. Primjera radi možemo navesti hadis kojeg bilježi Ahmed ibn Hanbel u Musnedu 4-335 gdje se kaže: »Bit će svakako oslobođen Konstantinopolis. Sretan li je vojskovođa (emir) koji ga oslobodi, a sretna li je i ta vojska»

Ispunjenje ove riječi Poslanikove po našem mišljenju je došlo, osvajanjem ovog grada od strane Sultana mehmeda el-Fatiha 1453.godine po Isa a.s.,. Ovo je samo jedan primjer, bolji poznavaoci hadisa navešće ih još mnogo, što nas vjernike ne začuđuje jer Poslanik Islama je vijesti dobivao od Onoga kome nisu skriveni ni prošli ni budući događaji.

 (Poglavlje iz knjige: „KUR´ANSKI IZAZOV ZNANOSTI“ autora Esada Bajića)