Odabir bračnog druga i sklapanje braka

Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu časnom: “Udavajte neudane i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja svoga dati, Allah je neizmjerno dobar i sve zna“ (En-Nur, 32.)

Brak je sunnet Allahovih poslanika i put pravih vjernika na što nas upućuju slijedeći ajeti: “Mi smo i prije tebe poslanike slali i davali smo im porod i žene“ (Er-Ra’d, 38.)

Poslanik, a.s., je ukorio ashaba koji se zavjetovao da se neće ženiti samo zbog toga da bi mogao noću klanjati a danju postiti i rekao je upozoravajući sve ostale:

“Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i imam najviše strahopoštovanja prema Allahu, međutim i pored toga nekada postim a nekada ne, nekada klanjam a nekada spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moje prakse (u ovim stvarima) odstupio je od mog sunneta.“ (Buhari i Muslim)

Poslanik, a.s., u hadisu sugeriše izbor bračnog druga:“Četiri stvari udaju djevojku; imetak, porijeklo, ljepota i vjera. Izaberi onu sa vjerom, bit ćeš sretan.“

Ovaj nam hadis govori o četiri najvažnija motiva ženidbe. Svaki od navedenih može biti dovoljan razlog za izbor supruge. Poslanik u spomenutom hadisu spominje stvari radi kojih se ljudi inače žene. U redoslijedu prioriteta motiva, daje se prednost vjeri, što znači da djevojka može biti i bogata, i lijepa i dobrog porijekla, ali ako nema vjere tada sve nabrojano može biti kazna umjesto blagodati.

“Ko oženi ženu zbog imetka Allah će mu povećati siromaštvo. Ko oženi ženu radi porijekla, Allah će mu dati poniženje. Ali ko oženi ženu da bi sačuvao svoj pogled, zaštitio se od bluda i čuvao rodbinske veze, Allah će mu dati bereketa u ženi kao što će i njoj dati bereketa u suprugu.“ (Ibn Hibban)

Prema ovom hadisu nije dozvoljeno da primarni motiv ženidbe bude jedno od troga. Oni mogu biti sekundarni motivi i šeriat nema ništa protiv toga. Vjera djevojke mora biti dominantna jer je ona jedini garant uspjeha braka, dok svi ostali motivi nisu nikakva garancija jer su prolazni i nestabilni. Dakle, ko oženi vjernicu radi njene vjere, naći će bogatstvo u svom životu. Ovi hadisi su upućeni muškarcima ali isto se odnosi i na djevojke u pogledu izbora muža.

Allah takvima daje bereket u životu, a kome Allah da bereket taj se ne treba bojati za nafaku. Takva supruga je sama po sebi najveće bogatstvo. “Dunjaluk je blago, a najveće ovodunjalučko blago jeste dobro odgojena žena.“ (Ibn Madže)

Ko oženi vjernicu radi njene vjere, sama vjera je već dovoljan garant njena dobra porijekla. Dokaz je to da se ona odgajala u vjerničkoj uzoritoj porodici. A ako i nije kao što je slučaj danas u nemali broj familija, tada je njena vjera garant da će oni izroditi dobar porod, a njihova djeca će imati dobro porijeklo. Zbog bereketa vjere, Allah daje uspjeh u životu.

Ko oženi vjernicu radi njene vjere, imat će i ljepoticu u svom životu. Čak i ako nije neka ljepotica u očima drugih, Allah je omili i uljepša njenom mužu, pa mu ona bude najvećom ljepoticom. Još ako u njoj nađe smiraj o kome Allah govori, tada se njihov brak smatra najuspješnijim brakom.

“Najbolja žena je ona koju kada pogledaš obraduje te, kada joj šta narediš, posluša te, ako je zakuneš opravda ti zakletvu, a ako si na putu pazi na tvoj hatur i tvoj imetak.”(Nesai)

S kim će muškarac, odnosno žena, živjeti sljedećih godina trebalo bi da bude velika briga i izazov svakog mladića i djevojke, no, nerijetko možemo primijetiti da današnji muškarci mnogo više pažnje i truda utroše prilikom odabiranja auta s kojim će provesti dvije ili tri godine, nego na izbor budućeg bračnog druga s kojim će živjeti cijeli život. I dok prilikom kupovine auta muškarac prethodno pažljivo pročita auto-magazine ili se dobro informiše na auto-pijacama i prije što donese konačnu odluku dobro razmisli pa čak pođe skupa sa nekim ko se dobro razumije u auta kako se ne bi prevario, dotle u brak stupa zbog ljubavi na prvi pogled i na osnovu površnih utisaka o ličnosti budućeg supružnika, upravo na temelju ljubavi ili bolje rečeno zaljubljenosti koja čovjeka čini slijepim i gluhim.

Interesantno je da se Poslanik a.s., u hadisu obraća kako mladencima tako i njihovim starateljima, što znači da kako god ne bi trebalo biti svejedno mladima koga biraju za bračnog druga tako ne bi trebalo biti svejedno ni njihovim roditeljima. Pošto su roditelji upućeniji od svoje djece u pitanja porijekla, društvenog i materijalnog položaja djevojke i mladića, smatra se da su oni najpozvaniji da pomognu djeci u izboru bračnog druga. Svi ovi hadisi, na ovaj ili onaj način, upućuju na važnost izbora bračnog druga ili čak direktno ukazuju na osobine i karakteristike koje treba cijeniti prilikom takvog izbora. Dakle, islam i u ovom slučaju svojom uputom i preporukom pomaže čovjeku da lakše i sretnije proživi dunjaluk, da potpunije učestvuje u izgradnji zajednice u kojoj živi kao i da lakše obezbijedi svoj uspjeh na Ahiretu.

Mnogi mladići i djevojke danas kao razloge sprječenosti za sklapanje braka navode neriješeno ekonomsko pitanje. Vjeruju da čovjek treba prvo naći siguran izvor prihoda pa se onda ženiti. I donekle su u pravu jer je i Poslanik, a.s., rekao: “Omladino, ko od vas ima uvjete, neka se ženi…“

Međutim, vrijeme kao i okolnosti u kojima mi danas živimo su vanredni. Postotak stalno zaposlenih je veoma mali. Ako i naš brak bude na čekanju kao i mnogi naši radnici, tada mi rizikujemo da izgubimo generacije. Možda, ipak, nije toliki problem u neriješenoj ekonomskoj situaciji koliki je problem u poimanju “uvjeta“ za sklapanje braka. Odnosno da li se pod uvjetima za sklapanje braka podrazumijeva redovan posao u nekoj firmi koja dobro posluje, ili se pod uvjetima smatra sposobnost muža da zaradi za život sebi i svojoj porodici. Da li se pod uvjetom pretpostavlja da ima “skupo“ auto, “papire o boravku“ u nekoj zapadnoj zemlji i sl.

Uzvišeni Gospodar svjetova objavio je robovima Svojim: “… a ako su (mladenci) siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (En-Nur, 32.)

Poslanik, a.s., je rekao da je među trojicom koji zaslužuju Allahovu pomoć i onaj koji se oženi iz želje da živi čednim životom…(Ahmed, Nesai, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim)

Velikim razlogom odugovlačenja sa ženidbom i udajom bivaju i roditelji. Nedostatak komunikacije u porodici bitno se odražava na kompletan društveni život u njoj, pa i na budućnost djece glede braka. Roditelji su, danas, pitanje ženidbe i udaje kao i izbor bračnog druga svoje djece gotovo potpuno prepustili njima, što je svakako jedna krajnost koja nema osnove ni u vjeri ni u tradiciji.

Tradicionalno je poznato da majka svoju kćerku putem redovnog odgoja priprema na život u braku. Ona kod kćerke budi, njeguje i ljubomorno čuva ženstvenost. Ne dopušta joj izlaganje nemoralnim izazovima, jer oni osim što ruše ugled familije, bitno utiču na budućnost djevojke. Majka je ljubomorna na svoju kćer i nije poput onih majki koje dopuštaju svojim kćerkama da se provedu prije braka kada već one nisu mogle. A one nisu mogle, ne zato što nisu htjele, već zato što su babo i majka bili dobri roditelji i što su pazili na svoju djecu. Nekadašnji roditelji nisu svoju djecu prepuštali ulici niti društvu i zbog toga su im očuvali moral. Njima nije bilo svejedno s kim se kćerka i sin druže.

Ono što čini brak nije naivno sentimentalno sanjarenje već ljubav koja ne bježi od toga da “zasuče rukave“ i ozbiljno se uhvati u koštac sa životnim problemima.

Brak se ne smije shvatiti kao ugovor kojim se samo omogućava oslašćenje u intimnom životu jer ono što dolazi sa tim životom jeste i porod i cijeli spektar novih obaveza koji od supružnika traže svo njihovo znanje, spremnost i snagu kako bi se održala bračna, porodična harmonija i ostvario neophodni napredak. Napredak koji nije postavljen samo kao mogućnost nego kao nužda, jer brak je stanje u kojem, ako nema napretka, onda je nazadak. Brak će sa sobom donijeti svoje pritiske ali i onu dozu upotpunjenja čovjeka koja baš s tim pritiscima dobija na punini. Treba imati na umu da je Božiji poslanik, a.s., zabranio sklapanje veza sa nerazboritim i nerazumnim ljudima, osobama bez časti i dostojanstva i sl. Islam ne dozvoljava povredu časti i vrijednosti žene sklapanjem nedostojnog i nehumanog braka. Jedna od vjerskih zabrana je i zabrana sklapanja braka sa notornim alkoholičarima.

Još jedan primjer gdje je islam zabranio sklapanje braka i uspostavljanje društvenih veza i relacija je slučaj nemoralnih osoba. Nemoral obuhvata širok domen koji je potrebno dodatno pojasniti. Postoje osobe zajedljive i zla jezika, zloslutne i pesimistične, žustre i bijesne, zavidne i tvrdice, ohole i umišljene, osobe koje nisu u stanju upravljati lađom života. Zatim postoje labilne osobe i one koje posjeduju slične osobine. Sve te osobine su vrste lošeg morala koje zagorčavaju život svim ljudima koji žive u njihovoj blizini. Allah dž.š., u prijevodu značenja 3. ajeta sure En-Nur kaže: “Bludnik neće “nikah“ činiti osim sa bludnicom ili mušrikinjom, i s bludnicom neće “nikah“ činiti niko do bludnik ili mušrik; vjernicima je to zabranjeno.“

Porodica je osnov odgoja ljudi i društva. Škola, univerzitet i društvo su plodovi porodice. Ukoliko bude zdrava porodica bit će zdravi i ispravni i društvo i škola i univerzitet. Ukoliko porodična atmosfera ne bude ispunjena Božanskim i ljudskim vrijednostima zasigurno će i društvo osjetiti negativne posljedice i bit će na udaru raznih pošasti, iskvarenosti i razvrata.

Islam u svojim preporukama i naredbama posvećuje iznimnu pažnju pitanju odabira bračnog druga. Ukoliko nakon odabira supružnika, tokom zajedničkog života dođe do određenih nesporazuma i problema, islam nam donosi ispravne i logične puteve za otklanjanje tih problema. Islam nas upozorava i čuva od stranputice koja će našu porodicu pretvoriti u nezdravu i rigidnu atmosferu. To su temelji na kojima islam gradi porodicu i društvo. Stoga prilikom odabira bračnog druga trebamo biti maksimalno obazrivi i oprezni.

Otklonimo svoje nedostatke, ali nastojmo ispraviti i greške drugih ljudi kako bismo bili svjedoci formiranja zdravog i postojanog društva koje će biti ispunjeno mirom, pravdom, ljubavlju i robovanjem Bogu.