Prosidba, zaruke, šerijatsko vjenčanje i svadba

Prosidba i zaruke

Sunet je da se sklope zaruke prije vjenčanja. Obično tom prilikom ide mladoženja u prosidbu sa nekim od svoje bližnje rodbine ili poznanika kao što je otac, amidža ili brat radi upoznavanja sa rodbinom nevjeste i nje same. S tim da to može uraditi majka ili sestra i osobe slične njima, kako bi se mogle što bolje upoznati sa budućom nevjestom, jer one mogu da vide kod djevojke ono što drugi ne mogu. Prosidba nije sklapanje braka i nakon prosidbe je budućim bračnim parovima zabranjeno osmaljivanje i sve drugo vezano za to kao i prije prosidbe.

Nije dozvoljeno prositi ženu koju je isprosio drugi musliman sve dok mu ovaj prvi ne dozvoli, ili da se žena predomisli i odbije prvog, nakon što je pristala da se uda za njega. Rekao je Poslanik, a.s.,: “Muslimanu nije dozvoljeno da prosi na prosidbu svoga brata sve dok ovaj ne odustane ili mu ne da dozvolu.” (Buhari) i rekao je: „Ako neko od vas bude prosio ženu, neka kod nje pogleda ono što bi moglo biti uzrokom njegove ženidbe s njom.”(Ahmed i Ebu Davud)

Čin vjenčanja

Trenutno važećim pravnim normama od mladenca se traži da vjenčanje u općini najave mjesec dana ranije. Stav Islamske zajednice, sukladno važećim zakonskim normama u Bosni i Hercegovini, je da se šerijatsko vječanje ne može obaviti prije općinskog. Preporučujemo, dakle, da mladenci po prijavi u općini izvrše i prijavu u Medžlisu islamske zajednice gdje će popuniti prijavu za šerijatsko vjenčanje koja podrazumijeva unos potrebnih podataka sličan onom koji vam je potreban za općinsko vjenčanje s tim da se kod svjedoka moraju ispoštovati islamske norme (da su svjedoci muslimani da su dva muškarac ili muškarac i dvije žene i sl.)

Kada zaručnici dođu kod nadležnog imama i izraze želju da čin vjenčanja hoće izvršiti i po šeri’atskim propisima, ovlašteni imam će, ukoliko je to ranije najavljeno i za taj čin sve spremno, prvo provjeriti da li su se mladenci prethodno vjenčali kod općinskog organa kome pripadaju. Mladenci treba da mu polože vjenčani list ili za tu svrhu izdatu potvrdu od nadležnog organa općine. Zatim se utvrđuje identitet zaručnika. Odmah zatim imam utvrđuje okolnosti koje bi mogle uticati na ispravnost braka po šeri’atskom pravu. Naime, mora se prije sklapanja braka još utvrditi da nisu u krvnom ili nekom drugom srodstvu, te da ne postoji neka od privremenih smetnji za sklapanje islamskog braka.

Ukoliko nema nikakvih smetnji za brak, zaručnici će se sporazumjeti o visini “mehri-muedždžela“, pa kada se i to utvrdi imam će naglasiti da se šeri’atsko vjenčanje može obaviti, i tada se pristupa samom aktu vjenčanja:

Proučivši Euzu i Bismillu imam mladence upoznaje s pravima i dužnostima muža i žene koje proizlaze iz islamskog braka.

Odmah zatim izgovarajući ime i prezime, te očevo ime mlade pita mladu: da li uzima za bračnog druga, izgovarajući ime i prezime te očevo ime mladoženje, drage volje, bez ičijeg nagovora ili prisile uz već utvrđeni iznos mehri muedždžela.

Poslije dobivenog pozitivnog odgovora od zaručnice, imam se obraća istim pitanjima i zaručniku. Kada imam dobije jasan i pozitivan odgovor i od mladoženje obraća se prisutnim svjedocima pitanjem: da li ste čuli izjavu mladenaca?

Svi odgovori su zapisnički konstatovani. Nakon što je ovlašteni imam utvrdio i upisao u zapisnik, upućuje mladencima potrebne vjerske upute i životne savjete vezane za islamski brak, kojih bi se trebali pridržavati i po njima život uskladiti u interesu njihove bračne i porodične sreće.

Nakon svega navedenog, imam ili neko od prisutnih proučit će prigodan odlomak (ašere) iz Kur’ana, a nakon toga i prigodnu dovu. Nakon dove imam i prisutni čestitaju bračnom paru.

Načina čestitanja je mnogo a islamska literatura prenosi dovu Poslanika islama kojom je čestitao mladencima:

Barekellahu leke ve bareke alejke ve džeme’a bejnekuma fil hajr!

Blagoslovio te Allah i neka je na tebe Allahov blagoslov. Neka vas sastavi u svakom dobru!

U nas je uobičajeno da se čestita riječima: „Allah mubarek olsun“, a da mladenci odgovore sa: „Allah razi olsun!“

Svadba

Nakon vjenčanja slijede pripreme za svadbu. Svako prema njegovim mogućnostima, pazeći da ne dođe do rasipništva i prekomjernog trošenja što nam je zabranio Uzvišeni, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: “Ali ne rasipaj mnogo. Jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“ (El-Isra, 26-27.) Poziv na svadbu se vrši svim mogućim dozvoljenim komunikacijskim sredstvima. Ukoliko bi se tom prilikom koristile pozivnice nema nikakve zapreke jer je to jedan od načina pozivanja na svadbu. Svadbeno okupljanje i gozba je praksa koju je oporučio i lično praktikovao Poslanik, a.s.,. Prenosi se hadis: “Napravi svadbenu gozbu, makar i s jednom ovcom.“ Naravno, ne treba pretjerivati sa ovim kao što, nažalost čine mnogi muslimani u današnjem vremenu niti u svadbu uvoditi sve ono što je samo po sebi u suprotnosti sa halalom (alkohol i sl.)

Kod nas, u Bosni, većina svadbenih veselja pokazuju da smo privrženiji svom “namu“ nego islamu. Kako mladenci i njihovi roditelji ne bi ispali “crne ovce“ u društvu još uvijek se veliki broj svadbi pravi na način da ničim ne doliči muslimanima. Piju se velike količine alkohola, pleše, pjeva, o oblačenju tim prigodama da i ne govorimo. Tako se, umjesto dovom i ibadetom mladenci u brak uvode haramom. Nadati se da će u budućnosti takve prakse biti manje, ako Bog da.