Kada su Adem i Hava, nakon izlaska iz Dženneta, nastanjeni na Zemlji, Uzvišeni Gospodar je poslao meleka koji je Adema i Havu podučio propisima bračnog života, kao i svim drugim bitnim životnim uputama značajnim za ovaj čovjekov turbulentni život na dunjaluku. Kroz historiju ljudskog roda, ljubav muškarca spram žene i obratno, nije jenjavala niti je splahnjavala, već je dobijala različite oblike i forme. Kako ta ljubav ne bi izgubila svoju svrsishodnost i kako taj skladni i harmonični odnos među različitim polovima ne bi bio narušen, Uzvišeni je različitim narodima propisivao zakone kojim bi se štitio ljudski integritet, te ljudska čast i dostojanstvo. Institucija braka između muškarca i žene propisana je svim ljudima i svim narodima, od prvog čovjeka do Sudnjega dana.  Uopćena bračna prava i dužnosti regulisani su objavom, a sam Vjerovjesnik Muhammed, a.s., kao pečat svih poslanika, pokazao nam je kako se treba ophoditi u braku. Uzvišeni Gospodar je stvorio muškarca i ženu da se jedno uz drugo smire i da svoj život na ovom svijetu prožive časno i dostojanstveno, obožavajući samo Jednog i Jedinog Allaha i poštujući Njegove propise date poslaničkom objavom. Bračni parovi ne smiju zaboraviti da ništa nije tako veličanstveno i lijepo kao dar ljubavi koji je Uzvišeni ljudima spustio sa neba. Stoga treba njegovati ljubav i nosioce te ljubavi poštovati i uvažavati je na najljepši mogući način.  Muškarac i žena su jedno drugom smiraj; oduvijek bili i zauvijek će biti. O tome nam govori i veličanstveni Kur’an kada kaže da će pravovjerni i pravovjerne vječno jedni sa drugima uživati u Džennetu. Ove činjenice prvenstveno trebamo imati na umu i uvijek držati iznad nefsanskih poriva koji će se javljati i nerijetko izzaivati, zavisno od svoje snage, određene probleme u životu.
Vjenčanje predstavlja veliki događaj u životu. Neki će reći da pravi život počinje upravo činom vjenčanja. Mladoženja za društvo postaje „čovjek“ a djevojka „žena“. Dvije jedinke više nisu same – zajedno su, ili da preciznije kažem: zajedno ste i trebalo bi da ste jaki, mnogo jači nego prije braka.

Brak nije kraj, brak je početak i podrazumijeva mnogo učenja, truda, napora a zauzvrat nudi ispunjenje, smiraj, mir, zadovoljstvo. Uspjeh vašeg braka prije svega ovisi o vama, o vašoj želji i volji da se svim srcem borite za vas, za vašu obostranu ljubav, za vaš brak.  Do jučer ste se viđali povremeno sad živite skupa. Mnogo je lakše biti momak nego suprug, jer je lakše povremeno reći duhovite stvari, nego biti duhovit svaki dan. Do jučer ste se satima pripremali za susret od pola sata, sad nemate mnogo vremena za susret koji će svakog dana trajati dan i svake noći – noć. Budite se raščupani, ošamućeni snom, nenaspavani, nerijetko iritirani novim danom i novim društvenim obavezama. Ako ovaj dio intimnosti vaše nema protutežu u produbljivanju vaše ljubavi može doći do teškoća, ali u brak niste ušli da bi učinili ono što je lakše nego da bi učinili ono što je ljepše! “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“((Er-Rum, 21. ))  Allah dž.š., nas u Kur’anu uči da je smisao sklapanja braka smiraj. Nema sumnje da je u smiraju duše stvarna sreća za čovjeka, da samo smirena duša može biti dovoljno skoncentrisana na osjećaj uživanja u berićetu hairli braka. Tek kada osjetimo tu harmoniju svjesni smo koliko vrijedimo, svjesni smo da nas neko treba i iskreno voli. Nećemo dugo čekati na naš odgovor, vrlo brzo ćemo se početi osjećati kao osoba koja nas voli, i mi ćemo početi voljeti. Možda ove riječi djeluju suviše idilično da bismo ih ozbiljno shvatili. Ali, zar nam životopis Poslanika, a.s., ne potvrđuje upravo ovu tvrdnju!?

Ako pažljivije razmislimo o hadisima koji govore o braku Muhameda, a.s., i njegovom odnosu prema suprugama naći ćemo savršene primjere iskrene i potpune ljubavi, harmonije, smiraja, ugođaja i svega pozitivnog što brak nosi, a što je od izuzetne važnosti za sreću i zadovoljstvo u braku. Ukoliko primijenimo praksu Poslanika, a.s., u ovoj oblasti, zasigurno ćemo pomoći sebi u bračnom životu i uspostavljanju bračne idile koja ja najbolja garancija za opstanak našeg braka. Na nama je da slijedimo postupak našeg najvećeg učitelja i naučimo se da svakodnevno izražavamo svoje osjećaje prema supružniku. Ovaj savjet nam je posebno bitan nakon što bolje upoznamo psihu supružnika, jer ćemo, kako sam spomenuo u uvodu, uvidjeti da se muškarac i žena uveliko razlikuju u izražavanju svojih osjećaja.  Žena, kada voli, ona će to vrlo lahko kazati i to stalno ponavljati. Koristeći više fraza da bi iskazala svoje osjećaje, poput “trebam te“, “bojim se da te ne izgubim“, “jedva čekam da te vidim“, i dr. dok muškarac svoje osjećaje izražava na potpuno drugačiji način. On, ako želi reći supruzi da je voli, iskazat će to kroz djela i postupke, a rijetko kada će to verbalno izraziti. Kada krene kući on će, kao znak ljubavi, kupiti supruzi cvijeće, kolač, čokoladu, nešto od namještaja, itd. To je njegov izraz ljubavi i supruga to treba pravilno razumjeti. Bude li supruga vapeći za svakodnevnim njegovim „volim te“ zaboravila da gleda u ove druge znakove iskazivanja suprugove ljubavi to može unijeti nemir prvenstveno u njeno srce a  i u njihov odnos općenito.

Muhammed, a.s., je svojim postupcima pokazao i muškarcima da treba da prevaziđu tu psihološku barijeru i na najjednostavniji, verbalan način, iskažu ljubav prema supružniku. Obično je ženi dovoljno da joj na jasan način kažemo koliko je volimo.  Izvor ljubavi čovjeka prema ženi ili žene prema čovjeku jeste prirodna naklonjenost koju je Uzvišeni Allah stvorio u čovjeku i usadio je u njega. Uzvišeni je rekao:  “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha”.((Hadis od Enesa r.a., bilježe Ahmed, En-Nesai, El-Hakim i El-Bejheki.)) Ko razmišlja o ovom ajetu primijetit će da je žudnja za ženama spomenuta prije ostalih životnih žudnji (prohtjeva), što ukazuje na njenu veličinu kod čovjeka, kao i to da ona ima važnu ulogu u njegovom životu. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: “Učinjeni su mi dragim od dunjaluka žene i miris, a moje zadovoljstvo (smiraj) jeste u namazu.”((Hadis bilježe Ahmed i Et-Taberani od Usame ibn Zejda.))

Uzvišeni Allah, kada govori o blagodatima koje je podario čovjeku, često ih spominje u Svojoj Mudroj knjizi, zajedno sa srcem. “Reci: “On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti (srca), a vi se malo zahvaljujete.“((El-Mulk, 23. )) Također, u Mudroj Knjizi nalaze se ajeti koji naređuju čovjeku da dobro iskoristi ove organe, kao što su riječi Uzvišenog: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum (srce), za sve to će se, doista, odgovarati“.((El-Isra, 36.)) Međusobna ljubav bračnih drugova jeste prirodna, uobičajena i šerijatski potrebna stvar, i svako od njih dvoje je dužno da nastoji povećati i ojačati tu ljubav. Zato žena kada izlazi pred svoga muža, treba nastojati da ga njena pojava obraduje i poveća njegovu ljubav prema njoj. Također, treba paziti da njen muž ne čuje od nje nešto što će ga odvratiti od nje i umanjiti njegovu ljubav prema njoj. Muž, isto tako, treba da pred ženom izlazi u lijepom i pristojnom stanju, koje odgovara njegovoj muškosti, tako da bude privlačan svojoj ženi, da ga ona još više zavoli i veže se za njega. I on također, treba paziti da ne govori ženi ono što bi izazvalo njenu odvratnost prema njemu ili umanjilo njenu ljubav prema njemu. Trebamo usvojiti milosrdan stav pomažući otklanjanje bilo kakvih poteškoća sa kojima se supružnik susreće, predosjetiti njegove/njene potrebe i pokušati ih ispuniti bez prigovora. Jednostavan način da se međusobno pomognemo je da pokušamo olakšati stvari jedno drugom.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte, a ne odbijajte.”((Buhari i Muslim)) Tokom braka ćemo se prilagođavati međusobnim očekivanjima i potrebama. Ovo treba znati, jer kako se pojedinac (supružnik) mijenja i razvija tokom svog života, tako će se mijenjati i dinamika bračnog odnosa. Usklađivanja, odnosno, prilagođavanja će biti najviše izražena tokom prvih godina braka. Stoga je veoma bitno da oba supružnika na početku usvoje stav olakšavanje svome supružniku. Poslanikov, a.s., stav da ne uzrokuje neugodnosti drugima, zatim njegova briga da članovi njegove porodice nisu nepotrebno opterećeni, pronicljivo je prikazana u sljedećem hadisu: Džabir ibn Abdullah prenosi da je Muhammed, a.s., jedne prilike zatražio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu  odgovorili da nemaju ništa, osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu, izgovarajući: “Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće!”((Muslim))

Kad se bračni odnos sprovodi na temelju ispomaganja, supružnici će u svojim aktivnostima razviti uzajamnu saradnju. Ovo bi se trebalo kretati od sitnih do najkrupnijih poslova. Iako se organizovanje održavanja domaćinstva čini kao jednostavan posao, može biti uzrok stresu i neugodnostima. A bračni par se ponekad prepire oko jednostavnih stvari kao što su stavljanje četkice za zube na pravo mjesto! Zbog toga nikad ne smijemo zapostaviti koliko je važno da upravljamo svojim aktivnostima neophodnim za život.

Tradicionalno gledajući, od supruge se očekuje da brine o domaćinstvu, a možda neće uspjeti, naročito ako ima i posao, a brine se i o djeci. Ne ponuditi joj pomoć je kao stajati na jednoj nozi na ledu. Zato nam se i preporučuje da nam se porodica temelji na međusobnoj saradnji.  Primjeri iz života Poslanika, a.s., pokazuju da se ophodio sa svojim suprugama pružajući im podršku. Postoje predaje da je sam popravljao i zašivao svoju odjeću i pomagao u sitnim poslovima.  Muž i žena su jedno drugom najbolji prijatelji i savjetnici, nadopunjuju jedno drugo u različitim ulogama u porodici. Supruga, koja djeluje kao savjetnik svom mužu, dijeli svoja gledišta sa njim pri savjetovanju. A muž može računati na znanje i stručnost svoje supruge kad od nje traži mišljenje. Dogovaranjem i traženjem mišljenja svog supružnika možemo bolje razumjeti situaciju ili problem i bit ćemo bolje informisani u traženju rješenja. Vođenje porodice ljubavlju, međusobnom saradnjom, samilošću i dogovaranjem će bračnom paru otvoriti vrata za mir u vlastitom domu. Cilj braka je postizanje psihološke, emocionalne i duhovne snage.

Odnosi u porodici, posebno među supružnicima, trebaju biti i duhovno jaki. Oni trebaju zajednički dijeliti dobro i zlo. Taj odnos treba polučiti ljubav, ljubaznost, milosrđe, prijateljstvo, međusobno povjerenje, požrtvovanje, utjehu i nastojanje da se drugom pritekne u pomoć. Samo u okviru porodice duhovni potencijal ljudi i žena postaje stvarnost i razvija čistoću unutar i izvan porodice. Možemo reći da odnos između muškarca i žene u braku jeste odnos mira u kojem se duše odmaraju i koji ispunjava ljubav i samilost. Allah dž.š. kaže: “One su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova…“

Stupanjem u brak muškarac i žena upotpunjuju sve svoje potencijale, oni se uozbiljuju i više se osjećaju dijelom jednog kolektiva, članovima jedne zajednice, nego pojedincima. Oni uspostavljaju sasvim drugačiji način življenja.  Svaki od supružnika, zatim potomaka i članova šire porodice preuzimaju dio odgovornosti funkcioniranja porodice i svako od njih ima svoje obaveze. Te obaveze utječu na planiranje vremena i tačno izvršavanje obaveza unutar i van kuće.Žena je osjećajnija i tjelesno slabija nego muškarac. Ona doživljava život više emocionalno i razumije mnoge stvari koje muškarac nikad nije u stanju razumjeti. Ovo muškarac mora da zna i da poštuje. Ona je tjelesno slabija pa je na mužu dužnost da se brine za izdržavanje porodice. O tome Allah kaže u svojoj knjizi: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima…”((En-Nisa, 34.)) U islamu uloga žene i muškarca su podijeljene: žena je majka i ona je upravitelj domaćinstvom dok muž stiče sredstva za život. Žena, psihom i tjelesnom građom je pripremljena da bude majka, tj. ona čiji je zadatak odgoj čovječanstva. U Kur’anu se govori: “One (žene) imaju isto toliko prava (kao i muževi), samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.”(En-Nisa, 34.)

 

(Iz knjige Bračni život, autora Esada Bajić – uz dozvolu autora)

NAPOMENA: Stavovi izneseni u ovome tekstu su stavovi autora i nužno ne odražavaju stav uredništva portala.